Naziv knjige: Troje
Autorica: Valérie Perrin
Izdavač: Sonatina
Početak čitanja ove iznimno uzbudljive knjige bio mi je spor i pun dvojbi. „Ne sviđa mi se što ima tako puno dijaloga. Joj, pa ovo je nemoguće za čitati. Pa kako mi sad nikako nešto ne ide…“
Mučila sam se, stvarala pritisak i onda sam samo utonula u knjigu i nisam izlazila iz kreveta dok ju nisam pročitala.
Iskoristila sam rođendanski vikend za izgovor da ne kuham, već da se častimo dostavom i kolačima.
„Postoje knjige koje čovjek jednostavno propusti, kao neki susret koji se ne dogodi. U njima su priče i likovi koji su možda mogli sve promijeniti. A propustili smo to učiniti, zbog nekog nesporazuma, korica, sažetka, predrasuda. Srećom, život nas katkad sâm natjera da ih uzmemo u ruke.“
Ako se pitate što se dogodilo s mojim dvojbama, samo sam ih osvijestila. Naime, što više učim u pisanju to se naravno sve više zamaram time kako je sve što napišem isuviše banalno. No, ne stajem samo na kritici prema sebi. Događa mi se upravo to da upadam u zamku kojom krećem vrednovati kako drugi pišu. Negdje su mi spomenuli, ili sam pročitala kako nije dobro imati puno dijaloga, treba opisivati do najsitnijih detalja…. A ja sam si i tada mislila kako je sve to OK što mi kažu, ali i sama znam da je bitna samo emocija i doživljaj koji se prenosi.
„Danas pisanje podrazumijeva uspjeh u tuđim očima, a ne više spašavanje vlastita života.“
Onog trena kada sam prestala analizirati kao da sam na satu pisanja i počela čitati nastala je magija.
Autoricu Valérie Perrin upoznali smo već kroz roman „Svježa voda za cvijeće“, a koji je u Hrvatskoj već duže vrijeme u prodaji.
A „Troje“? Eh, to vam je dragi moji jedna predivna priča o prijateljstvu. Onom kakvo si svi želimo. Iskreno, trajno, predano. Prijatelji koji su odrastali sa mnom uvijek će imati prednost u odnosu na prijatelje koje danas upoznajem.
U nedavnoj šetnji zagrebačkim Tuškancem, moja prijateljica iz školskih klupa i ja naišle smo na gospođu sa psima koji su se smijali. Moja prijateljica je to uočila i komentirala. U tom kratkom druženju rekla nam je: „Znate, psi to osjete. Vidljivo je da se vas dvije jako dugo i dobro poznajete.“
„Troje“ je priča o prijateljici i dva prijatelja. Odrastanju, mladosti, odvajanju i spajanju. Ovaj roman nas vraća na početne postavke onoga što je u životu važno, a to su naši bližnji. Bez obzira bili oni naša uža ili šira obitelj. Krvni srodnici ili srodnici po duši.
Roman je ovo koji je uzbudljiv, nepredvidljiv, djelo sa puno pitanja i puno odgovora.
„Što misliš, vrati li život katkad nešto kako bi se iskupio jer ti je previše oduzeo?“
Ovo je roman čija poruka glasi: „Ne odustaj! Od prijatelja, želja, promjena da bude baš onako kako ti želiš!“
Comments