Ima jedno vjerovanje prema kojemu imati tvrtku znači sljedeće:
automatski imaš novca i dobro zarađuješ,
imaš barem 10 zaposlenika,
voziš dobar auto,
sve troškove koje imaš u životu pravdaš preko poslovanja tvrtke i tako varaš državu, ali to je OK jer ipak je lijepo vidjeti ljude da lagodno žive. Možda ćemo i mi tako jednog dana.
Već sam vam pisala kako sam prije 15-tak godina, kada sam otvarala tvrtku bila u dilemi koji je uopće oblik pravne osobe pogodan za moje poslovanje. Vodila sam se mišljenjima drugih, iskusnijih i pričama što nikako ne jer npr. obrti teže dobivaju kredite, više ih kontroliraju itd. Vrlo slično je i s ostalima koji su vezani uz fizičku osobu kao nositelja poslovanja.
Ubrzo mi se potvrdilo kako je otvaranje d.o.o. bila prilično dobra odluka jer me se više nije gledalo kao „samo“ konzultanticu već „konzultanticu sa firmom“.
A onda je krenulo…..
„Koliko vas ima?“ jedno od najčešće postavljanih pitanja koje u stvari pita koliko imaš zaposlenika, jer to je ipak mjerna jedinica uspjeha. Bez obzira što mogu imati 10 studenata koji volontiraju ili 20 zaposlenika na minimalcima….
Prilikom otvaranja tvrtke, angažirala sam odvjetnika. Prijatelj od prijatelja. Naravno. U jednom od razgovora o troškovima njegovog rada i javnog bilježnika kojega on dogovara kako bi se sve ubrzalo itd. rekao je da troškove otvaranja i registracije tvrtke ionako mogu provesti preko firme.
Eh sad, kako da vam kažem. Ja mlada, ništa o tome ne znam, ali znam ponešto o poslovanju općenito i pitam već tada da mi nije jasno kako mogu provesti nešto na trošak firme, a što je nastalo kao trošak prije njenog otvaranja, a pogotovo ukoliko za to ne mogu dobiti račun?
„Moraš sad staviti 20.000,00 kn na račun firme jer tako nalaže zakon u RH. No, ne brini, gle, to je tvoja lova i ti to odmah nakon registracije i svega što ide uz to možeš izvaditi van.“
Hm, misli si opet mala Andreja: „Pa zar je to uistinu moguće? Samo podići novac i ništa ne moraš pravdati? Pa koje je to ludilo!“
Naravno da sam vrlo brzo shvatila da je to samo ludilo priča onih koji uistinu ne poznaju poslovanje tvrtki, a na žalost, mnogi poduzetnici uistinu potkrepljuju takvu priču jer tako fingiraju kako nam je bolje.
Sve u svemu, uistinu mislim da nam je bolje. Pogotovo kad smo redovno plaćeni za svoje usluge. Onda možemo stvarati i nadograđivati poslovanje, bilo da je to širenje ili podizanje kvalitete. Za mene je to značajna prednost i diže me svaki dan iz kreveta. Čak i onda kada mi je firma zločesta i neće pokriti sve moje želje.
Da, ima dana kada vam ta vaša firma neće producirati novce. Neće i neće. Nevjerojatno, i u te dane si još k tome ne možeš kupiti novi auto, pa čak niti na leasing. Ne možeš častiti ekipu s ručkom, iako bi čak i uzeo račun na firmu, ne bi samo provukao karticu firme.
Pouke ove priče su:
Čini se da ipak ta firma mora imati i novac na računu da bi bila likvidna, kreditno sposobna, mogla trošiti na naše hedonističke ispade kao što su plaće, nove laptope uključujući i torbice ili ruksake za prijenos istih, ma koliko god to uistinu bilo previše za tete s porezne.
Novac na račun dolazi kao rezultat poslovanja i naplate potraživanja od onih kojima pružamo usluge, prodajemo robu itd. Dakle, uistinu nije dovoljno samo imati firmu.
Poslovanje tvrtke temelji se na opravdanosti troškova i povezanosti istih s poslovanjem.
Ukoliko želite uistinu saznati više o poslovanju neke tvrtke, pitajte prijatelja/icu koji vodi istu koji su mu stvarni troškovi mjesečno. Pitajte ga/ju koliko mora zaraditi minimalno svakim mjesec kako bi podmirio sve troškove.
Ukoliko ste poduzetnik/ca, ne očekuje empatiju u gornjem razgovoru, bez obzira što je empatija skroz OK.
Kad vam se na sastanku pojavi osoba s BMW-om, slobodno se zapitajte da li je njegova/njezina tvrtka stvarni vlasnik tog vozila ili se samo radi o posudbi od frenda jer se tako ostavlja bolji dojam. p.s. zato jer se to očekuje.
Comments