Jedan od mojih mentora je stručnjak koji apsolutno ništa ne komplicira. Svaki zadatak koji dobije odmah odradi i ima stav: „Idemo ovo odmah završiti i onda radimo što želimo.“ On se npr. u pauzama dok čeka opušta igrajući igrice. Ja naravno nikada ne dođem do te faze jer uvijek imam još nešto negdje za obaviti, i naravno, ja ne igram igrice.
Uvijek kada zapadnem u krizu da mi se nešto nikako ne da, sjetim se njega i vidim kako on već odrađuje posao bez lamentiranja i propitivanja da li to nešto treba ili ne.
To je ujedno i jedna vrlo česta dilema. Da li ćemo odraditi posao koji klijent traži iako mislimo da je nepotrebno ili nije naš posao, ili ćemo o tome raspravljati s klijentom, s ostalim članovima tima ili isto tako vrlo često, sami sa sobom.
U mojoj praksi se eto pokazalo da se najmanje vremena i energije troši kada se posao odradi bez suvišnih rasprava, jer naime, rasprave često ne možete zaračunati dok dodatni posao možete.
Osobno mi je trebalo dosta da to shvatim i imala samo značajan otpor, vrijednosne dileme, sve do trenutka kada sam taj dodatni zadatak stavila u obračun i naplatila.
Više nemam dileme da li odrađujem posao koji klijent preskupo plaća zato jer mi u stvari uvaljuje svoj redovan posao. Ako klijent nije u stanju, iz bilo kojeg razloga napisati dopis ili popuniti tabelu sa podacima koje ima i traži da ja to odradim za istu cijenu kao što je npr. edukacija ili savjetovanje, ja taj posao odrađujem.
I tako, ponosna ja kako sve odrađujem, a onda čujem mog mentora kako izgovara: „U poslu koji radim nemam kontrolu nad mojim vremenom i nad novcem koji zarađujem!“
Da, i nema mi druge nego samo ponovno potvrditi ono što, ma kako god bili organizirani i vrijedni uvijek predstavlja izazov. Nema veze da li ste pojedinac/ka, mala ili velika tvrtka, borba s klijentima i naručiteljima posla je uvijek oko rokova i naravno naplate potraživanja.
To ne znači da uvijek svi kasne sa svime, ali se često događaju sljedeće situacije:
Započinjete posao na vrijeme i onda klijent treba dati svoj input.
Rokove i zadatke ste dogovorili unaprijed, svi su o svemu bili obaviješteni i onda slijedi čekanje.
To čekanje se ponekad proteže na tjedne, a vrlo često i na mjesece.
Zatim je opet važno da se sve napravi odmah jer eto, rokovi…..
Razlozi zašto čekate je zato jer je netko otišao na bolovanje ili godišnji, čeka se odobrenje nadređenoga koji je upravo sada u nekim drugim, važnijim poslovima, ili je nadređeni tek došao na tu poziciju, pa mu treba vremena, pa treba nekoliko potpisa, pa se čeka na drugu službu da dostavi podatke……
Kako se to odražava na nas?
Najčešće prvo strpljivo čekamo, imamo razumijevanje. Onda imamo problem jer moramo započeti raditi i druge poslove ili jednostavno imamo problem jer nismo preuzeli neke druge poslove, pa sada imamo rupu i u vremenu i u novcu. Svako odgađanje provedbe zadataka utječe na vrijeme izdavanja računa za našu uslugu.
Naravno, ono što je poznato svima, sva odgađanja završe tako da se onda nekoliko značajnih poslova ili zadataka odgađaju istovremeno. Tada trebate ugovarati dodatnu pomoć, prosljeđivati poslove drugima ili vrelo često raditi jako, jako puno da sve stignete. Sve ovo navedeno često se u konačnici odražava na kvaliteti pružene usluge. To su vam one situacije u kojima su klijenti ljuti jer su konzultanti preuzeli na sebe previše poslova i sada sve ne stižu…. No, naravno, ne znači da je to jedini razlog za ovakvu situaciju.
I tako u krug.
Uz to još možete dodati da ste taman planirali završiti posao i otići na godišnji, operaciju, obećali ste djetetu da ćete nešto zajedno raditi, planirali nešto raditi za sebe…..
Na žalost, koliko god bili jaki, mentalno, stručno, financijski. Koliko god bili organizirani, striktni, odlični u komunikaciji….. ove situacije su naprosto neizbježne.
Mogla bih vam reći, zaračunajte ove štete u vaš trošak. Međutim, sloboda upravljanja našim vremenom, pogotovo slobodnim vremenom nema cijenu.
Neki od načina kako se ja nosim sa ovim situacijama su sljedeći:
Ugovor – Kad god je to moguće, ovisno o angažmanu i klijentu, moj ugovor uključuje tablicu sa popisom zadataka, odgovornim osobama i rokovima. Jasno stavim u kojem roku ja odrađujem posao nakon što sam dobila traženi input. To je iznimno važno kako se ne bi doveli u situaciju da zadatak za koji vam treba 10 dana odrađujete u roku od 3 dana zato jer je druga strana kasnila.
Naplata – Poslove koji traju duži period treba ugovoriti u obliku nekoliko isplata (npr. u postocima, prema odrađenim fazama i sl.). Naravno, ukoliko vam tako odgovara. Tada najčešće izostaje onaj osjećaj nagrade za dobro obavljeni posao u smislu naplate ukupnog iznosa, ali vam osigurava likvidnost. K tome, predstavlja vam i test da provjerite kako ide naplata s tim određenim klijentom.
Slobodno vrijeme – Ovo je velika osobna bitka! Prvo ju morate dobiti sami sa sobom. Ono što sam ja napravila je da sam na mobitelu isključila obavijesti o primitku nove poruke e-pošte. Znači, gledam e-poštu s namjerom da ju pogledam, a ne zato jer me privukla znatiželja obavijesti nove poruke. Ne koristim opciju e-obavijesti o nedostupnosti jer me tada automatski svi zovu jer im je hitno i uspaničili su se jer sam ja nedostupna. Ne odgovaram na poruke koje su pristigle u petak, pogotovo na one koje su pristigle iza podneva. Na njih odgovaram u ponedjeljak. Dajem si rok da odgovorim na poruke 24h. Vrlo često je to vrijeme koje je navedeno i u ugovorima. Ponekad je taj rok i do 3 dana. Na žalost, na godišnji ne mogu ići bez laptopa jer u području EU razvojne pomoći veliki broj natječaja za poslove bude objavljen u toku ljeta, najčešće do kraja srpnja/jula, prije nego što službenici odu na godišnje. Kad ne moram raditi u prostorijama klijenta i pratiti njegovo radno vrijeme, onda mi radni dan traje duže, ali prilagođen meni i vremenu kada sam najučinkovitija. Npr. radim rano ujutro, slobodna sam u sredini dana i ponovno radim u popodnevnim i večernjim satima. No, već sam se raspisala dovoljno na ovu temu, pa je možda bolje da sada stanem i ostavim prostora za posebnu priču na temu iskustva upravljanja vremenom i potrage za neometanim slobodnim vremenom.
Poruke ove priče su:
Ne trošimo vrijeme na kukanje već na stvaranje novih prilika.
Protrljajmo ruke i uključimo taksimetar za svaki zadatak koji nam se čini banalnim.
Borimo se za sebe svaki dan. Kod sebe i kod naših klijenata.
Tema naredne priče je „Tko čeka taj dočeka“. Priča govori o izazovu nečega što bismo mogli nazvati „pravi trenutak“. Podijelit ću s vama moja iskustva kada sam bila zaustavljena i stavljena na čekanje, a onda sam otišla puno dalje nego što sam planirala u prvotnoj verziji moga plana.
Čitamo se za tjedan dana!
Comments