Gospođa je sjedila u kafiću sa suprugom. Ljudi u ranim pedesetima. Vidno neraspoloženi.
Ona bi povremeno nešto rekla dok je on čitao novine i nezainteresirano slušao. Zatim je njegovo monolog došao na red. Ona je pokušala nekoliko puta od tog monologa uspostaviti dijalog. Odustala je. Šutke je nastavila ispijati kavu s toplim mlijekom dok se njegovo izlaganje nastavilo.
Govorio joj je što ona treba i kako ona nešto ne može. Govorio joj je o drugim ljudima i što nije u redu s njima.
Gledala sam ih po dojmom kako su nekoć bili lijepi ljudi. Ona je i dalje nježna blondina friško obojane kose koja djeluje kao prirodna, zdravog tena i snažnih plavih očiju.
Punašna. Da, punašna sa barem 20 kilograma viška što ju čini starijom. Možda i ne toliko starijom u odnosu na njene godine, ali svakako starijom u odnosu na njega.
On je sijed, visok i s nešto malo viška na trbuhu.
I dok ona već i teže sjedi pod teretom viška, on djeluje lagano, zadovoljno zavaljen u uskoj stolici kafića.
No i dalje oni su oboje lijepi ljudi.
Svijetloplava košulja ističe njegove također svijetle oči. Traperice mu pomažu u održavanju mladenačkog izgleda. Nagrđuje ga samo držanje monologa.
Njene tople oči samo trepću i sjetno spuštaju pogled. Sluša ga, pijucka kavu, klima glavom i hvata zrak.
Pa da, gledaj ona u stvari cijelo vrijeme hvata zrak. Guši ju nelagoda njegove prodike.
Skida pulover kako bi si olakšala. Ostaje odjevena u košulji sa sivim uzorkom koji joj lijepo pristaje. Volim košulje, ali rijetko se odlučim kupiti neku. Ne volim da mi se vide debele ruke i da me steže. Osobito ne volim da mi se vide dvije razine trbuha koje se prelijevaju jedna preko druge.
Ona isto tako izgleda, a opet, dobro joj stoji ta košulja. Možda je to neka plus veličina i dobro prilagođen kroj. Vjerojatno joj i bujnije poprsje pomaže izvući figuru tako da oba trbuha ne budu u prvom planu.
Razmišljam o tome kako ono što ja vidim kao estetsku prednost možda njoj upravo predstavlja teret. Možda ju bole leđa od težine prsa. Možda ju stežu i teško joj je pronaći odgovarajući grudnjak.
I ta dva trbuha. Zovem ih dva jer ih dijelim na gornji i donji. Na donji sam već naviknula. Uvijek uskog struka i donjeg trbuha često istaknutog kao rezultata loše probave.
Uvijek nešto smeta, uvijek nešto steže.
Ah, gle, eto, raskomotila se malo i odmah bolje izgleda. Diše, razmaknula je kosu s lica. Da, oni su definitivno generacijski par! Prelijepa je!
On podiže pogled sa novina, srkne svoju kavu, pogleda ju i zastane. Napokon neki mali iskaz zanimanja za svoju partnericu.
Pogled mu se pretvorio u brigu, onaj strogi izraz lica kopni. Pita ju kako je, a ona odgovara kako joj se čini da su joj mokra leđa.
Okreće se i velika vlažna mrlja pojavljuje se u predjelu lopatica. No, ta vlažna oznaka u obliku slova V nije jedina. Mrlje ispod pazuha se šire, a njeno lice kupa u znoju.
„Dobro sam, uskoro će proći,“ odgovorila mu je.
On je zaklopio novine i primio je za ruku.
Bila sam u tridesetima kad je kolegica prepričavala dolazak i odlazak valunga, tj. naleta topline.
„U trenutku bih bila mokra, i sva moja odjeća,“ govorila je. „Kada prođe, moram se presvući jer mi odjeća sva pliva u znoju.“
Nije se žalila, a najvažnije, nije ni skrivala. Čista košulja uvijek je bila spremna u ladici pisaćeg stola.
Što su valunzi?
Iznenadni naleti vrućine. Obično se širi iz prsa te zahvaća cijelo tijelo, a posebno grlo, potiljak, glavu i ruke. Često dovodi do znojenja, velikog crvenila ili izbijanja pojedinačnih crvenih mrlja na licu. Traju od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a kada završe nastupa drhtavica. Javljaju se i danju i noću. Neke žene pogađaju više, neke manje. Najčešće u periodu od nekoliko godina prije početka menopauze i traju prvih par godina nakon menopauze.
Comentários