Upitala me nedavno poznanica da zašto se u priči o EU fondovima stalno priča o javnoj nabavi. Kaže ona: „Nije mi jasno zašto je to važno? Naime, pratila sam natječaje i za većinu radnih mjesta povezanih sa EU fondovima traži se poznavanje procedura javne nabave, a sve edukacije koje se na temu EU fondova nude bave se općenito menadžmentom EU projekata, a ne projektima u nekom određenom sektoru.“
Termin EU fondovi u ovoj, ali i ostalim pričama koristit ću za različite izvore EU financijskih potpora jer smatram da šira javnost ne razumije što su to ESI fondovi, kao što im nije jasno ni što je IPA itd. U konačnici, ono što većini nije jasno je gdje su ti silni novci i kako do njih doći.
Svatko tko je ikada imao prilike pohađati i osnovnu edukaciju na temu pripreme prijedloga projekta je naučio da se dobra projektna ideja temelji na potrebama koje smo utvrdili baveći se određenim područjem. Npr. radimo sa mladima i uvidjeli smo da im nedostaje mjesto za druženje i samostalne aktivnosti, ili pomažemo poduzetnicima i utvrdili smo da im nedostaje znanje pripreme poslovnog plana itd.
Obrazloženje zašto je ta naša ideja potrebna je među ključnim stavkama u procesu prikupljanja sredstava za tu našu ideju. U osnovi, bilo da se radi o profitnim ili neprofitnim projektima, formula rada je gotovo identična. Nakon toga slijedi razrada ideje te naravno o tome koliko smo kreativni u pristupu izvođenja ideje i predstavljanju plana rada jačamo našu poziciju dobre ponude. U konačnici je važno i koliko smo procijenili da provedba te naše ideje košta te koliko smo konkurentni u odnosu na ostale.
U cijeloj priči treba obratiti pažnju na predstavljanje našeg dosadašnjeg iskustva kao i tima koji smo okupili kako bi radili upravo na provedbi ove ideje, tj. projektu.
Vrlo jednostavno. Zar ne? Naša je premisa da će se situacija zbog te naše inicijative popraviti, unaprijediti i dati osnova za daljnji rad. To je jednostavna priča o razvoju.
EU fondovi predstavljaju novac poreznih obveznika EU. Stoga je naravno važno znati kako se ta sredstva raspodjeljuju i troše. Iz tog razloga je upravo i sveprisutna fama oko procedura javne nabave i toliko traženog znanja na tu temu.
Međutim, ono što nam se dogodilo i usporilo priču o razvoju je stavljanje naglaska na formu i proceduru umjesto na razvojnu ideju i kako ju provesti. Naravno da ne možemo bez forme i procedure, reda mora biti. Međutim, one moraju biti takve da pomažu kreiranje ideja i provedbu projekata te transparentan način poslovanja.
Već duže vrijeme slušamo kako je sustav u Hrvatskoj pre-reguliran. Izgubite se u tome što vam sve treba za prijavu, a prava drama slijedi tek kada trebate provoditi projekt za koji ste dobili sredstva. Naravno, drama je uvijek oko toga da li imaš sve papire i da li si proveo sve procedure.
A što je sa dramom oko ostvarivanja ciljeva koje smo si zacrtali? Kada dođem u monitoring ili evaluaciju nekog projekta, a često radim i monitoring za projekte koji su završili, najčešće čujem sljedeću rečenicu: „Vi ste prva osoba koja nas pita zašto smo se odlučili ući u ovaj projekt i što smo željeli postići. Do sada nikoga nije bilo briga što mi u stvari radimo, a kamoli što smo postigli. No, ne brinite, imamo svu dokumentaciju, to nam je sve odobreno.“
Moje najveće razočaranje u tim situacijama je što smo se doveli u situaciju da su i oni koji su imali razvojnu ideju zaboravili zašto su krenuli u ovu priču, pa se često pitaju što im je to trebalo. Da, važna je dokumentacija, važe su procedure javne nabave, međutim ukoliko kao korisnik financijske potpore niste uspjeli okupiti mlade koje ćete voziti kombijem kupljenim iz EU fondova, onda iskreno mene taj kombi i procedure javne nabave koje ste proveli niti ne zanima. To je priča o razvoju koju smo izgubili usput, provjeravajući veličinu prtljažnika koji će se možda rijetko ili nikada koristiti.
Comments