Sjećam se jedne prezentacije na kojoj sam bila kao studentica sredinom devedesetih. Bila je to predstavljanje neke posteljine od vune, a razlog zašto sam joj ja prisustvovala je bila to što su nudili besplatno piće. Eto, to je bila onda izvrsna prilika mojem društvu s faksa za besplatni izlazak.
Na prezentaciji su većinom bili srednjovječni parovi, točnije supruge koje su dovele muževe kako bi oni ispunili vjerojatno svoju mjesečnu kvotu za zajednički izlazak, a one dobile njihovo odobrenje za kupnju te, poprilično skupe posteljine.
Tijekom prezentacije, voditelj iste postavio je pitanje koje je ciljalo muškarce kao glavne donositelje odluke o posezanju za blagom obiteljske kase, a glasilo je: „Pokvario vam se televizor? Koliko treba proći vremena da donesete odluku o kupnji novog?“ Možete pretpostaviti kako je većina odgovora bila: „Ne čekam. Odmah kupujem novi!“
Svi smo se smijali tome, a njemu je upravo taj predvidljivi odgovor poslužio kako bi ih upitao zašto tako ne brinu o jastuku na kojem spavaju i tako ih uveo o priču o važnosti ulaganja baš u tu posteljinu.
Zvuči poznato? Danas se tako, na primjer, postavljamo kada se radi o kupnji novog mobitela u situacijama kada izgubimo ili nam prestane sa radom dosadašnji. Najčešće nije upitno koliko košta, ako treba uzimamo i na rate jer ne možemo uzeti bilo kakav mobitel. Treba nam dobar jer nam je bitan za posao!
Za posao nam je bitan i dobar laptop. Bitno je često da imamo i dobar auto, lijepi ured. Važno je svakako i da mi dobro izgledamo. Sjećate se priče o lijepim promotivnim materijalima? Ja volim i svježe cvijeće, i lijepe šalice, a volim pisati i lijepim olovkama, i to onim grafitnim, nalivpera obožavam...
I tako, puno toga je bitno za uspješno poslovanje. Stavimo svi mi na ovaj popis i edukaciju, jer ipak, to ti je dio cjelokupnog nastupa, slažemo se da je to nešto važno, ulaganje u ljude itd., ALI….znamo se…
Nekako za edukaciju nam treba puno više vremena kako bi odlučili treba li nam baš ova i da li ćemo ju odmah kupiti. Onda tražimo još informacija o istoj, pa proučavamo tko će voditi edukaciju, pa da li ćemo moći potvrdu sa edukacije nekako iskoristiti…..
Znam da mi treba, baš bi bilo dobro da svladam i ovo područje, ALI…. Skupa mi je (a cijena je najčešće jednaka iznosu novog mobitela ili jeftinija), nemam vremena (toliko o prioritetima), što ako neće biti kvalitetna (imali smo i manje kvalitetne mobitele, pa smo ih koristili)….
Nakon podužeg analiziranja što to mene osobno štipa kod donošenja odluke o edukacijama, shvatila sam da je svaka edukacija za mene izazov i u stvari se pitam hoću li ja to moći. Što ako će mi biti previše teško za pratiti? Što ako će biti tamo puno iskusnijih od mene? Što ako ovo, što ako ono? Izgovor do izgovora.
Sada u donošenju odluke podvlačim crtu na način da se pitam:
Zašto želim edukaciju iz tog područja?
Kako u svom radu mogu primijeniti to znanje?
Hoće li mi to znanje pomoći u razvoju poslovanja? Kako i koliko?
U odluci da li ću kupiti neku edukaciju gledam koliko je u samom predstavljanju uloženo truda u opis iste, neki okvirni program i način rada. Ne zanima me da ih kontaktiram za više informacija. Ukoliko takva informacija nije već javno dostupna, tražim dalje.
Također, postavila sam pravilo kako neću pohađati novu edukaciju, osobito u istom području ukoliko nisam povratila uloženu investiciju i zaradila na znanju i vještinama stečenim na toj edukaciji sredstva potrebna za novu edukaciju.
U protivnom, samo imam izgovor da se ne primim posla već da trčim iz edukacije u edukaciju. Nikada nećemo biti spremni i nikada nećemo znati dovoljno. Jedino će nam postati jasnije što smo svladali bolje, a o čemu bi bilo dobro još učiti.
Edukacija koju ne stavljamo u praksu čim prije naprosto gubi svoju svrhu. Ostaje na razini prezentacije. Onda ponovno kreiramo nove izgovore kako nije problem u nama već edukacija nije bila dovoljno dobra i tako u krug.
Znate onu priču o najskupljem komadu odjeće iz vašeg ormara? To nije onaj komad odjeće koji je bio cjenovno najskuplji, već onaj kojega nikada niste odjenuli nakon kupnje. Tako vam je i sa edukacijom.
Comments